U staklenom carstvu

Oko mene vode se bitke, vukovi gladni ostatke doèekuju

Duše u agoniji tijela ostavljaju, a strvine njihove trule u blatu

Koliko da èekamo na samilost vašu kad živote ne štedite

Kad živite život u staklenom carstvu, gdje jad je ono što mašta je

Sunce se ne raða više zbog pohlepe i oèiju gladnih

Zar da dopustimo vranama da oèi naše kljucaju

I pored vida mi slijepi smo, i pored svjetla u tami smo

Kad vrijeme istekne, kad bude kasno, tad možda istinu vidimo jasno

Jedan je cilj, jedan je put, jedan je život i jedna je smrt

Jedan je greb što u njega nam valja leæ', jedan je dan što ostade iza nas

I sada na kraju puta ovog, sa sobom sem duše svoje ništa ponijeti neæeš, ni glad ni blago što sija

I pored vida mi slijepi smo, i pored svjetla u tami smo

Kad vrijeme istekne, kad bude kasno, tad možda istinu vidimo jasno