Grad Izgubljenih Dusa

Neobicni oblici pred mojim ocima,

Treperili su cijelu noc,

Vozio sam se cestama,

Jurio prugama,

Od grada do grada,

Sa svojom

I drugim izgubljnim dusama,

Plakao na kisi,

Smijao se suncu,

Milovao glave najotrovnijim zmijama,

Urlao sam kao zvjer,

Sve do grada,

Sve do grada u kojem nije bilo nikoga,

Tu sam pao,

Tu sam stao,

I nikada vise iza sebe nisam gledao,

Ovdje me nitko ne vidi,

Ne zelim da me itko i slusa,

Ovdje smo sretni i spokojni,

U tihom gradu izgubljenih dusa

Usao sam u grad,

Hodao sam ulicom praznom,

Divio se miru,

Dosao do vrata sa bravom prekrasnom,

Tad sam ugledao nju,

Osmjehom da udem mi je rekla,

I da me vec dugo, dugo ceka,

Sve duse su otvorile prozore,

Pred zalazecim suncem rijeci su se cule,

Tu smo pali,

Tu smo stali,

I nikada vise iza sebe nismo gledali,

Ovdje nas nitko ne vidi,

Ne zelimo da nas itko i slusa,

Ovdje smo sretni i spokojni,

U tihom gradu izgubljenih dusa