Chuzhoj

On prishel, lish' na chas operezhaya rassvet;

On prines na plechakh pechali i goritsvet.

Shchurilsya na mesyats, khmurilsya na tuchi,

Protivosolon' obkhodil derevnyu,

I molchali vetry na zelenykh kruchakh,

I tsepnye ptitsy steregli derev'ya.

Ty ne nash - v sinikh oknakh trepetali ogni.

Ty prodash', ty predash' za grivnu - znali oni.

Postuchalsya v dveri tam, gde vishni zreli,

K toy, chto pela pesni da nizala biser,

Gde igrali zveri, gde plyasali per'ya,

O nezvanom goste proshurshali list'ya:

Ty chuzhoy, ty drugoy, ty ne moy, ne lyubyy.

No podozhdi, za oknom dozhdi, ne khodi, ne dumay.

Gde zhe pamyat' tvoya - niza olovyannykh kolets?

Gde zhe serdtse tvoe - serebryanyy bubenets?

Obronil dorogoy, zaplatil v traktire,

Otobrali vory za gnedoy goroyu;

Ya tebya vpustila, ya tebya prostila,

Ne goryuy o serdtse - ya skuyu drugoe.

Kak uznat', uderzhat' perekati-pole?

Priyutit', obol'stit', ne pustit' na volyu…

Gory zhdali vesny, posylali solntse za ney.

Sosny videli sny, kak im machtami stat' korabley.

Na poroge brosil vorokh goritsveta,

Tol'ko obernulas' - on uzhe daleko,

A v gnezdo pustoe na dubovoy vetke

Kolokol'chik-serdtse unesla soroka.

I ne nado zvat', ved' tvoi slova - kak trava pod nogi.

Kak trostnik, ptichiy krik, kratkiy mig dorogi.

Gonit veter na vostok cherez vody i pesok, cherez gor'kiy sok polyni.

Ne dognat', ne poymat', ne uznat' tvoe imya…