Vilin-deva hodaše po šumi
Zlatne kose što imaše
Vilovnjaèkog kralja kæi, svojoj
Sudbi poðe tad u zao èas
Ruke bele, oèi setne,
Poput sunca umiruæeg
Planine joj behu preci
Gorsko cveæe deca njena
Vetar što duva kroz maglovita brda
I poljane cvetne joj behu rod
Ali druga sudba kæeri šume èeka
Dana toga kobnog, kad joj beše kraj.
Vilin-deva hodaše po šumi
Zlatne kose što imaše
Vilovnjaèkog kralja kæi, svojoj
Sudbi poðe tad u zao èas
Šumar, lovac, maè za pasom
Luk u ruci on imaše
U lov poðe tada, siguran i odluèan
Vetar kosu mu bištaše
Poteže svoj luk, lovac hrabri, èasni
Jer gladan beše on, na putu dugome
I ustreli kæerku vilovnjaèkog kralja,
Kæerku šume i jezera.
Vilin-deva hodaše po šumi
Zlatne kose što imaše
Vilovnjaèkog kralja kæi, svojoj
Sudbi poðe tad u zao èas
Po zlatnom plaštu njenom, mekom
Krv bejaše prolivena
Njene oèi, setne, tužne
Zanavek se sklopiše
Ne znaše lovac šta sa sobom da èini
Krvave mu ruke, a obraza crna
Poteže svoj maè, taj paloš ubojiti
Probode se sam i okonèa bol
A strong comment here is specific: the phrase you keep hearing, the mood you come back for, or the reason this song stays in rotation.
Sign in to post the first listener note. Reporting stays open to everyone.