Pklatovi I - Invazija Pklatova

Postoji jedna dimenzija nepoznata èovjeku

Prostor izmeðu svjetlosti i sjenke, izmeðu nauke i praznovjerja

To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije

Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi

Pklatovi imaju i oèi i uši i noge i ruke i ledeni dah,

Samo im je dodir potpuno mek, a korak previše lak

Zauzeli su cijeli naš grad i poèeli sebi ljude zvat'

Nisi više znao 'ko je èovjek, a 'ko je Pklat

Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese

Svak je mogao da vidi samo unutra, a ni'ko nije gledao napolje

Na ulice su pustili bijele medvjede, èija je dlaka sjajna

Došli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna

Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,

Mi samo želimo da mislite kao mi

Izmeðu nas draga ne postoji ništa, otkako su na naša vrata kucali

Ne èujemo vrisak komšinice, niti smo plin osjetili

Prazne su èaše, puna pepeljara, nestaje boje,

Srce kuca sporo tika-ta-tak

Nema više poljupca, ni svaðe, ni šamara

Tvoga tijela draga ja se više ne sjeæam

Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,

Mi samo želimo da mislite kao mi

Iskaèi kroz prozor mala i bježimo odavde,

U dvorište i park pa sve do kraja ulice

Ja æu na drugu stranu da im trag zametnem

Ti èekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen