U modroj zori

U modroj zori u mirisima tijela ona je do mene na mojim rukama spi,

Pod nas se prostrla postelja bijela u zraku nad nama igraju njezini sni,

Udahne glasno i naglo se prene ruke mi stavi na dlan ,

Primakne glavu još bliže uz mene, i opet klone u san, jutarnji san, ljubavni san.

A vrijeme teæe i ja moram poæi, lagano ustajem ne želim buditi nju,

Zadnji put gledam usnule oèi možda je susretnem u nekom buduæem snu.

U snu se okreæe usne mi nudi, poljubac jedan za kraj,

Zamolim sunce da je ne budi neka obuzda svoj sjaj

Dolazi kraj, dolazi kraj.

A ja sam želio da budem sa njom, da zavirim malo u njezine sne,

Da zauvjek zaspem, da je zauvjek ljubim i da nikad ne odem od nje.